Ocimum basilicum
Drugi nazivi :
Bosilj, bosilje, bosiok, fesližan, vesližan, murtila, marjanec.
Opis biljke :
Bosiljak je u prirodi (i mojoj saksiji) višegodišnja no kad se uzgaja u bašti tretira se kao jednogodišnja začinska biljka iz porodice usnatica. Raste grmasto visine od 20 do 60cm. Cijela biljka ima aromatičan miris. Stabljika, listovi i cvjetne čašice prekriveni su finim dlačicama. Listovi su ovalni, 1,5 do 5cm dugi i do 3cm široki. Rubovi lista su glatki. Cvate cijelog ljeta i do sredine jeseni, ovisno o padavinama. Na 2,5mm dugoj cvjetnoj dršci naraste petolatičasti cvijet u obliku zvona. Dva nejednaka para prašnika srasli su sa krunom. Plod je 1,5 do 2mm dug i omotan uvećanom čašicom.
Latinski naziv bosiljka nastao je od dvije riječi: ocimum (vrsta djeteline ili aromatična biljka) i basilicum (od grčke riječi basilicos , što znači kraljevski).
Stanište :
Biljka potiče sa afričkog kontinenta. Kultivirana je još u starom Egiptu. Predpostavlja se da je sa osvajanjima Aleksandra Velikog došla u Makedoniju i Grčku. Danas je rasprostranjena na širem području Sredozemlja. Najveći izvoznici su Italija, Francuska, Maroko i Egipat. U dijelovima srednje Europe bosiljak je kultiviran od XXII stoljeća.
Uzgoj nije jednostavan, jer biljka zahtijeva mnogo svjetla i toplinu. Ako je rasad izložen previsokim ili preniskim temperaturama, suši ili prekomjernom nađubrivanju, jednostavno se sasuši. Da bi se produžilo vrijeme berbe, beru se odrasli listovi, na čijem mjestu narastu novi izdanci, a svakako pomaže i otkidanje cvijetnih glava pošto većina biljaka, kad procvjeta i zametne sjeme svu snagu usmjeri na razvoj ploda i sjemena. Svjež je aromatičan, dok suhi i kuhani listovi gube na aromi.
Zbog svog slatkastog i prijatnog mirisa jedan je od omiljenijih začina u mnogim profinjenim kuhinjama svijeta, pogotovo u talijanskoj i francusko-maritimnoj kuhinji. Upotrebljava se pri spravljanju povrtnih juha, umaka, tjestenine, pri pripremanju lakših jela od mesa, peradi, ribe i morskih plodova, te kao začin u umacima za salate. Od njega se spravlja i poznati italijanski regionalni specijalitet pesto, umak od zrna bora (pinije) i bosiljka, sa maslinovim uljem.
Veliki je broj varijacija Bosiljka. Postoje tradicionalni jedno i višegodišnji, Tajlandski, Vijetnamski, Ljubičasti, s mirisom cimeta (moj omiljeni), jabuke, limuna, karanfilića (tzv. Dlakavi Bosiljak), ananasa i td. Ovisno o karakteristikama, varira i upotreba. Moj cimet-ozni je dobar i za kolače i kompot, a osušeno sjeme kad se zdrobi, osvježi cijelu sobu. Može ga se staviti u šećer kojim poslije par dana posipamo kolače, jer šećer poprimi miris cimeta, bez da promijeni boju.
Ljekoviti dio biljke :
List se koristi kao začin i kao droga za spravljanje čajeva, obloga i slično. Kažu da miris 'udarenog' lista rastjeruje muhe, pa ga domaćice sade u saksijama na kuhinjskim prozorima kako bi ljeti lako rastjerale muhe koje bi željele ući u kuhinju. Osušeni listovi imaju drukčiji miris i manje se cijene od svježih. U Italiji svježe ubranim listovima konzerviraju miris potapanjem u maslinovo ulje. Listovima bosiljka aromatiziraju i vinski ocat koji kasnije služi za začinjanje salata.
Bosiljak sadrži u velikom procentu eterična ulja (linalol, estragol ili camphor). U listovima ima ugljičnih hidrata, proteina, vitamina A i C i kiselina (oleanol i ursol).
Ljekovito djelovanje :
Već stoljećima bosiljak u narodnoj medicini ima vrlo široku primjenu kod liječenja ljudi i životinja. Najčešće se primjenjuje u obliku čajeva kod liječenja upala (želuca, crijeva), kod kašlja, početnih stanja tuberkuloze, kod bolesti mokraćnih organa (bubrega, mjehura).
Pored navedenog bosiljak se koristi za umirenje živaca, grčeva u želucu, liječenje astme. Također se koristi za poboljšanje apetita i protiv nesanice, dok se sa sjemenkama bosiljka liječe mokraćni organi. Upotrebljava se u liječenju upale crijeva, grčeva, povraćanja, nadimanja, zatvora i migrene.
Ujedi komaraca natrljani svježim listom Bosiljka manje svrbe! I ljepše mirišu!!!
Zbog štetnog estragola koji je sadržan u bosiljkovom ulju, veća ljekovitost se pripisuje indijskom bosiljku. Praktičari ajurvede smatraju da bosiljak pruža božansku zaštitu, da zacjeljuje na fizičkoj i na spiritualnoj razini, te da jača imunitet i „životnu energiju“.
Bosiljak je u Italiji simbol ljubavi, pa su ga Talijanke nosile kako bi privukle udvarače, a u vuduu se često koristi u ljubavnim ritualima. Neki ljudi vjeruju da će bosiljak, ako se stavi u novčanik, privući novac, uspjeh i blagostanje, pa naprimjer trgovci u Haitiju stavljuju bosiljak u svoje dućane, jer vjeruju da istjerati nesreću i privući kupce.
Mjere opreza :
Bosiljkov metil-kavikol nije prikladan za trudnice i dojilje!
Bosilj, bosilje, bosiok, fesližan, vesližan, murtila, marjanec.
Opis biljke :
Bosiljak je u prirodi (i mojoj saksiji) višegodišnja no kad se uzgaja u bašti tretira se kao jednogodišnja začinska biljka iz porodice usnatica. Raste grmasto visine od 20 do 60cm. Cijela biljka ima aromatičan miris. Stabljika, listovi i cvjetne čašice prekriveni su finim dlačicama. Listovi su ovalni, 1,5 do 5cm dugi i do 3cm široki. Rubovi lista su glatki. Cvate cijelog ljeta i do sredine jeseni, ovisno o padavinama. Na 2,5mm dugoj cvjetnoj dršci naraste petolatičasti cvijet u obliku zvona. Dva nejednaka para prašnika srasli su sa krunom. Plod je 1,5 do 2mm dug i omotan uvećanom čašicom.
Latinski naziv bosiljka nastao je od dvije riječi: ocimum (vrsta djeteline ili aromatična biljka) i basilicum (od grčke riječi basilicos , što znači kraljevski).
Stanište :
Biljka potiče sa afričkog kontinenta. Kultivirana je još u starom Egiptu. Predpostavlja se da je sa osvajanjima Aleksandra Velikog došla u Makedoniju i Grčku. Danas je rasprostranjena na širem području Sredozemlja. Najveći izvoznici su Italija, Francuska, Maroko i Egipat. U dijelovima srednje Europe bosiljak je kultiviran od XXII stoljeća.
Uzgoj nije jednostavan, jer biljka zahtijeva mnogo svjetla i toplinu. Ako je rasad izložen previsokim ili preniskim temperaturama, suši ili prekomjernom nađubrivanju, jednostavno se sasuši. Da bi se produžilo vrijeme berbe, beru se odrasli listovi, na čijem mjestu narastu novi izdanci, a svakako pomaže i otkidanje cvijetnih glava pošto većina biljaka, kad procvjeta i zametne sjeme svu snagu usmjeri na razvoj ploda i sjemena. Svjež je aromatičan, dok suhi i kuhani listovi gube na aromi.
Zbog svog slatkastog i prijatnog mirisa jedan je od omiljenijih začina u mnogim profinjenim kuhinjama svijeta, pogotovo u talijanskoj i francusko-maritimnoj kuhinji. Upotrebljava se pri spravljanju povrtnih juha, umaka, tjestenine, pri pripremanju lakših jela od mesa, peradi, ribe i morskih plodova, te kao začin u umacima za salate. Od njega se spravlja i poznati italijanski regionalni specijalitet pesto, umak od zrna bora (pinije) i bosiljka, sa maslinovim uljem.
Veliki je broj varijacija Bosiljka. Postoje tradicionalni jedno i višegodišnji, Tajlandski, Vijetnamski, Ljubičasti, s mirisom cimeta (moj omiljeni), jabuke, limuna, karanfilića (tzv. Dlakavi Bosiljak), ananasa i td. Ovisno o karakteristikama, varira i upotreba. Moj cimet-ozni je dobar i za kolače i kompot, a osušeno sjeme kad se zdrobi, osvježi cijelu sobu. Može ga se staviti u šećer kojim poslije par dana posipamo kolače, jer šećer poprimi miris cimeta, bez da promijeni boju.
Ljekoviti dio biljke :
List se koristi kao začin i kao droga za spravljanje čajeva, obloga i slično. Kažu da miris 'udarenog' lista rastjeruje muhe, pa ga domaćice sade u saksijama na kuhinjskim prozorima kako bi ljeti lako rastjerale muhe koje bi željele ući u kuhinju. Osušeni listovi imaju drukčiji miris i manje se cijene od svježih. U Italiji svježe ubranim listovima konzerviraju miris potapanjem u maslinovo ulje. Listovima bosiljka aromatiziraju i vinski ocat koji kasnije služi za začinjanje salata.
Bosiljak sadrži u velikom procentu eterična ulja (linalol, estragol ili camphor). U listovima ima ugljičnih hidrata, proteina, vitamina A i C i kiselina (oleanol i ursol).
Ljekovito djelovanje :
Već stoljećima bosiljak u narodnoj medicini ima vrlo široku primjenu kod liječenja ljudi i životinja. Najčešće se primjenjuje u obliku čajeva kod liječenja upala (želuca, crijeva), kod kašlja, početnih stanja tuberkuloze, kod bolesti mokraćnih organa (bubrega, mjehura).
Pored navedenog bosiljak se koristi za umirenje živaca, grčeva u želucu, liječenje astme. Također se koristi za poboljšanje apetita i protiv nesanice, dok se sa sjemenkama bosiljka liječe mokraćni organi. Upotrebljava se u liječenju upale crijeva, grčeva, povraćanja, nadimanja, zatvora i migrene.
Ujedi komaraca natrljani svježim listom Bosiljka manje svrbe! I ljepše mirišu!!!
Zbog štetnog estragola koji je sadržan u bosiljkovom ulju, veća ljekovitost se pripisuje indijskom bosiljku. Praktičari ajurvede smatraju da bosiljak pruža božansku zaštitu, da zacjeljuje na fizičkoj i na spiritualnoj razini, te da jača imunitet i „životnu energiju“.
Bosiljak je u Italiji simbol ljubavi, pa su ga Talijanke nosile kako bi privukle udvarače, a u vuduu se često koristi u ljubavnim ritualima. Neki ljudi vjeruju da će bosiljak, ako se stavi u novčanik, privući novac, uspjeh i blagostanje, pa naprimjer trgovci u Haitiju stavljuju bosiljak u svoje dućane, jer vjeruju da istjerati nesreću i privući kupce.
Mjere opreza :
Bosiljkov metil-kavikol nije prikladan za trudnice i dojilje!