Armoracia rusticana, Armoracia lapathifolia
Drugi nazivi :
Torman, ren, kren, hrelj, ljuti hren.
Opis biljke :
Hren je višegodišnja biljka iz porodice Brassicaceae do 1,2 m visoka, koja posjeduje snažan korijen iz kojega se u proljeće razvijaju rozete sa velikim listovima, cvjeta od kasnog proljeća do sredine ljeta, cvjetovi su sitni i bijele boje. Cvjetne latice hrena su križno raspoređene. Korijen stabljike je bijele boje i koristi se kao povrće ili začin. Stabljika je 30 do 40 cm duga i do 6 cm široka. Ima tri različite vrste listova u isto vrijeme i na istoj biljci!!
Za prehranu se najčešće koristi korijen no mogu se koristiti i mladi listovi. Vrlo karakteristična značajka je da se korijen hrena može vaditi tijekom cijele godine. Rezan ili riban, zbog enzima koje sadrži, širi jak miris, koji izaziva suze. Listovi se mogu koristiti i to samo mladi bilo da se koriste za salatu ili u pripremi kuhanjem.
Još 1500 godina prije Krista poznavali su ga Egipćani, a Grci su ga koristili protiv bolova u leđima i kao afrodizijak. Iz tih dana vrijedi i izreka: Rotkvica vrijedi težinu olova, repa težinu srebra, a hren težinu zlata.
Pradomovina je hrena središnja i jugoistočna Europa, a danas je rasprostranjen čitavim svijetom. Raste kao samonikla biljka, ali se uzgaja i za preradu.
Prema smjernicama piramide pravilne prehrane hren je u grupi zajedno s ostalim vrstama povrća. Za tu skupinu namirnica preporuka je 3 do 5 serviranja dnevno.
Premda se pikantni mladi listovi biljke, bogati vitaminom C (+300mg%), karotenom (14mg%) i klorofilom, mogu upotrebljavati u salatama, u prehrani se najčešće upotrebljava ljuti korijen hrena.
Energetska vrijednost hrena iznosi 63 kcal na 100 g obroka, tj. jedna žlica hrena (15 g) sadrži samo 9 kcal.
Hren je visokovrijedna namirnica zbog nutrijenata koje sadrži, kao i zbog sastojaka koji djeluju kao prirodni antibiotici. Odličan je izvor vitamina C (+100mg%) i kalija; dobar je izvor vitamina B1, vitamina B6, željeza i kalcija; dok je osrednji izvor vitamina B2, magnezija i fosfora.
Stanište :
Raste po vlažnim mjestima, gotovo diljem cijelog svijeta, vjeruje se, da je porijeklom iz Europe.
Uzgaja se, zbog korijena koji služi kao začin. Naraste oko 1 m. Ima vrlo velike, po obodu nazubljene listove i dugačke cvatove s bijelim sitnim cvjetovima.
Korijen je do 5-6 cm debeo i dugačak do oko 1 m. Gore je zadebljao i ima više glava. Izvana je žućkasto-sivkast, a iznutra bijel i dok je mlad nije žilav. Ima intenzivan karakterističan okus. Bez mirisa je, osim ako se struže kada razvija poseban ljut miris, koji izaziva kihanje i jako suzenje očiju.
Uzgoj :
Najlakše se uzgaja presađivanjem, a sam se potom širi po bašti. Kad ga se vadi za upotrebu, korijen se lako polomi i iz dijela preostalog u zemlji izraste najmanje jedna nova biljka, nerijetko njih nekoliko!!! Zahtjeva vlagu, po mogućnosti ocjedno tlo s dosta pijeska. Preživljava jake zime u zemlji - ne treba ga se sklanjati u jesen iz vrta.
Ljekoviti dio biljke :
Korijen.
Upotrebljava se samo svjež korijen. Može se dugo sačuvati u podrumu zakopan u vlažan pijesak.
Može se vaditi tijekom cijele godine, ali najbolji je onaj iskopan u jesen, kad nadzemni dio biljke počne venuti.
Ljekovito djelovanje :
Sprječava razmnožavanje bakterija, umiruje nadražene dišne puteve, pomaže kod bronhitisa, olakšava kašalj i oslobađanje sluzi iz dišnih puteva, ublažava tegobe prouzročene upalom mokraćnog mjehura, smanjuje broj bakterija u mokraći, doprinosi boljem stanju jetre i gušterače, poboljšava izmjenu tvari, koristi se kao pročistač organizma, u obliku obloga za smanjenje mišićnih i reumatičnih bolova.
Kao i ostalo povrće iz roda kupusnjača (brokula, kupus, cvjetača, prokulica, koraba), hren sadrži glikozide sinigrin i alil izotiocianat, koji su osobito zanimljivi u prehrani zbog izraženih antibiotskih i antikancerogenih svojstava. Ovi spojevi osim što inhibiraju maligna oboljenja u različitim tkivima: jednjak, jetra, tanko crijevo, debelo crijevo i mokraćni mjehur, imaju učinak
inhibiranja i na posljedice djelovanja kancerogenih spojeva.
Hren podiže prirodnu otpornost organizma, štiti od prehlade, olakšava i stabilizira probavu, potiče rad srca i cirkulaciju, zaustavlja rast bakterija, odličan je diuretik, ublažava respiratorne probleme. Osim navedenog, alil izotiocianat sprječava rast štetnih bakterija u hrani te
djeluje kao prirodni konzervans.
Hren je moćno sredstvo protiv skorbuta, pospješuje mokrenje i iskašljavanje.
Preporučuje se i za liječenje bljedila, slabokrvnosti, malaksalosti, rahitičnosti, TBC limfnih žlijezda.
Kod glavobolje i kihanja pomaže duboko disanje para hrena pomiješanog s vinskim octom.
Protiv umora i teškog disanja pomaže jedna žlica naribanog hrena sa žlicom meda, svako jutro natašte, tijekom jednog mjeseca.
Mjere opreza :
Nikada nemojte koristiti hren u većim količinama, jer može izazvati nadražaj bubrega, te sluznice želuca i crijeva, ako koristite obloge od hrena nikako ih nemojte koristiti duže od 5 min kako ne bi uzrokovali oštećenje kože (ako osjetite žarenje odmah uklonite obloge). Osobama koje imaju problema sa štitnjačom ili s čirom na želucu ne preporučuje se konzumiranje hrena, kao i trudnicama.
Torman, ren, kren, hrelj, ljuti hren.
Opis biljke :
Hren je višegodišnja biljka iz porodice Brassicaceae do 1,2 m visoka, koja posjeduje snažan korijen iz kojega se u proljeće razvijaju rozete sa velikim listovima, cvjeta od kasnog proljeća do sredine ljeta, cvjetovi su sitni i bijele boje. Cvjetne latice hrena su križno raspoređene. Korijen stabljike je bijele boje i koristi se kao povrće ili začin. Stabljika je 30 do 40 cm duga i do 6 cm široka. Ima tri različite vrste listova u isto vrijeme i na istoj biljci!!
Za prehranu se najčešće koristi korijen no mogu se koristiti i mladi listovi. Vrlo karakteristična značajka je da se korijen hrena može vaditi tijekom cijele godine. Rezan ili riban, zbog enzima koje sadrži, širi jak miris, koji izaziva suze. Listovi se mogu koristiti i to samo mladi bilo da se koriste za salatu ili u pripremi kuhanjem.
Još 1500 godina prije Krista poznavali su ga Egipćani, a Grci su ga koristili protiv bolova u leđima i kao afrodizijak. Iz tih dana vrijedi i izreka: Rotkvica vrijedi težinu olova, repa težinu srebra, a hren težinu zlata.
Pradomovina je hrena središnja i jugoistočna Europa, a danas je rasprostranjen čitavim svijetom. Raste kao samonikla biljka, ali se uzgaja i za preradu.
Prema smjernicama piramide pravilne prehrane hren je u grupi zajedno s ostalim vrstama povrća. Za tu skupinu namirnica preporuka je 3 do 5 serviranja dnevno.
Premda se pikantni mladi listovi biljke, bogati vitaminom C (+300mg%), karotenom (14mg%) i klorofilom, mogu upotrebljavati u salatama, u prehrani se najčešće upotrebljava ljuti korijen hrena.
Energetska vrijednost hrena iznosi 63 kcal na 100 g obroka, tj. jedna žlica hrena (15 g) sadrži samo 9 kcal.
Hren je visokovrijedna namirnica zbog nutrijenata koje sadrži, kao i zbog sastojaka koji djeluju kao prirodni antibiotici. Odličan je izvor vitamina C (+100mg%) i kalija; dobar je izvor vitamina B1, vitamina B6, željeza i kalcija; dok je osrednji izvor vitamina B2, magnezija i fosfora.
Stanište :
Raste po vlažnim mjestima, gotovo diljem cijelog svijeta, vjeruje se, da je porijeklom iz Europe.
Uzgaja se, zbog korijena koji služi kao začin. Naraste oko 1 m. Ima vrlo velike, po obodu nazubljene listove i dugačke cvatove s bijelim sitnim cvjetovima.
Korijen je do 5-6 cm debeo i dugačak do oko 1 m. Gore je zadebljao i ima više glava. Izvana je žućkasto-sivkast, a iznutra bijel i dok je mlad nije žilav. Ima intenzivan karakterističan okus. Bez mirisa je, osim ako se struže kada razvija poseban ljut miris, koji izaziva kihanje i jako suzenje očiju.
Uzgoj :
Najlakše se uzgaja presađivanjem, a sam se potom širi po bašti. Kad ga se vadi za upotrebu, korijen se lako polomi i iz dijela preostalog u zemlji izraste najmanje jedna nova biljka, nerijetko njih nekoliko!!! Zahtjeva vlagu, po mogućnosti ocjedno tlo s dosta pijeska. Preživljava jake zime u zemlji - ne treba ga se sklanjati u jesen iz vrta.
Ljekoviti dio biljke :
Korijen.
Upotrebljava se samo svjež korijen. Može se dugo sačuvati u podrumu zakopan u vlažan pijesak.
Može se vaditi tijekom cijele godine, ali najbolji je onaj iskopan u jesen, kad nadzemni dio biljke počne venuti.
Ljekovito djelovanje :
Sprječava razmnožavanje bakterija, umiruje nadražene dišne puteve, pomaže kod bronhitisa, olakšava kašalj i oslobađanje sluzi iz dišnih puteva, ublažava tegobe prouzročene upalom mokraćnog mjehura, smanjuje broj bakterija u mokraći, doprinosi boljem stanju jetre i gušterače, poboljšava izmjenu tvari, koristi se kao pročistač organizma, u obliku obloga za smanjenje mišićnih i reumatičnih bolova.
Kao i ostalo povrće iz roda kupusnjača (brokula, kupus, cvjetača, prokulica, koraba), hren sadrži glikozide sinigrin i alil izotiocianat, koji su osobito zanimljivi u prehrani zbog izraženih antibiotskih i antikancerogenih svojstava. Ovi spojevi osim što inhibiraju maligna oboljenja u različitim tkivima: jednjak, jetra, tanko crijevo, debelo crijevo i mokraćni mjehur, imaju učinak
inhibiranja i na posljedice djelovanja kancerogenih spojeva.
Hren podiže prirodnu otpornost organizma, štiti od prehlade, olakšava i stabilizira probavu, potiče rad srca i cirkulaciju, zaustavlja rast bakterija, odličan je diuretik, ublažava respiratorne probleme. Osim navedenog, alil izotiocianat sprječava rast štetnih bakterija u hrani te
djeluje kao prirodni konzervans.
Hren je moćno sredstvo protiv skorbuta, pospješuje mokrenje i iskašljavanje.
Preporučuje se i za liječenje bljedila, slabokrvnosti, malaksalosti, rahitičnosti, TBC limfnih žlijezda.
Kod glavobolje i kihanja pomaže duboko disanje para hrena pomiješanog s vinskim octom.
Protiv umora i teškog disanja pomaže jedna žlica naribanog hrena sa žlicom meda, svako jutro natašte, tijekom jednog mjeseca.
Mjere opreza :
Nikada nemojte koristiti hren u većim količinama, jer može izazvati nadražaj bubrega, te sluznice želuca i crijeva, ako koristite obloge od hrena nikako ih nemojte koristiti duže od 5 min kako ne bi uzrokovali oštećenje kože (ako osjetite žarenje odmah uklonite obloge). Osobama koje imaju problema sa štitnjačom ili s čirom na želucu ne preporučuje se konzumiranje hrena, kao i trudnicama.
