Anethum graveolens
Drugi nazivi :
Mirođija, anita, dil, koper, kopra, kopr, kopric, mi rodija, mirodija (Volni), mirudija, sladki janež, smrdilj .
Opis biljke :
Kopar je jednogodišnja aromatična biljka srodna komoraču koja naraste u visinu 80-120 cm u visinu ovisno o uvjetima u kojima raste. Listovi su mu plavo-zeleni, prizemni nešto veći, a na višim dijelovima biljke manji. Cvjetovi su udruženi u štitaste cvasti i žute su ili žuto-zelene boje. Iz njih se razvijaju jajoliki plodovi koji se sastoje od dviju sjemenki što se lako razdvoje kada sazrije.
Stanište :
Biljka je porijeklom iz centralne Azije. Još u 1. stoljeću širi se po srednjoj i sjevernoj Europi. U vrijeme Karla Velikog već je dio svakog carskog vrta. Najveći proizvođač ulja kopra danas je Mađarska. Ta skromna biljka brzo se raširila i u druge krajeve suptropske i umjerene klime. U nas raste gotovo svuda, a veća proizvodnja proširila se razvojem prehrambene industrije zbog vrlo traženog eteričnog ulja.
Uzgoj :
Uzgajane sorte kopra razlikuju se po veličini biljke, količini lisnate mase i količini plodova. Visoke lisnate sorte uzgajamo zbog listova, a manje zbog veće količine plodova. Biljka se sije odmah nakon što prođe opasnost od proljetnih mrazova. Proklija nakon 3 do 4 tjedna. Cvate dugo i neravnomjerno, a tako sazrijevaju i plodovi. Dozrele sjemenke lako otpadaju pa se biljka kosi dok je još zelena, ali potpuno razvijena. Ako se biljka uzgaja zbog listova, kosi se
uoči cvjetanja.
Upotreba :
Kopar je kod nas omiljeni mirisni začin. U tu svrhu koriste se svježi ili osušeni listići, cvjetne cvasti i sjemenke. U jela ih umiješamo tek pred kraj kuhanja jer su eterična ulja kopra vrlo hlapiva. Osim što se dodaje raznim salatama, umacima i varivima, koristi se i pri kiseljenju raznog povrća ili pak kao dodatak kruhu (u Skandinaviji). Mirisni ocat od kopra možete napraviti tako da sjemenke ili listiće nekoliko dana namačete u octu.
Ljekovito djelovanje :
Biljka je ugodnog mirisa jer svi njezini nadzemni dijelovi sadrže eterično ulje. Najviše (3–4%) ga imaju plodovi, a znatno manje svježe ili osušeno raslinje (0,5-2,5%). Eterično ulje sjemenki sadrži kao glavni sastojak 40 – 60% karvona, dok ga sama biljka ima nešto manje, između 22-37%. Osebujan i slatkast miris i okus biljke proizlazi od alfa felandrena.
Kao sastojak čaja pospješuje izlučivanju mlijeka kod dojilja i urina, sprječava napuhavanje i povraćanje, pomaže protiv nesanice te prikriva neugodan zadah iz usta.
Ako biljku pelina i plodove kopra poparite vrućim vinom, ostavite da to odstoji, zatim procijedite, dobit ćete odlično sredstvo protiv svih želučanih poteškoća, a taj pripravak ujedno pobuđuje apetit.
Mjere opreza :
Neke su osobe alergične na Kopar - jednostavno ga trebaju izbjegavati u hrani!
Narodno vjerovanje :
Kopar je poznat još u starom Egiptu kao ljekovita biljka. Rimski gladijatori mazali su tijelo koprovim uljem i jeli hranu začinjenu koperom, jer se vjerovalo da daje snagu. Grci su ga cijenili zbog umirujućeg svojstva. U Bibliji se pominje s metvicom i kimom. Buketić kopra na vratima štiti ukućane od „zlih“ gostiju. Ako mladenka u cipelama na vjenčanju ima zrna kopra i senfa, njena riječ će biti posljednja u kući.
Novorođenu djecu se štiti od „zla“ time što ih se pospe koprom i solju, a zrna kopra u džepu štite od „crne magije“.
Mirođija, anita, dil, koper, kopra, kopr, kopric, mi rodija, mirodija (Volni), mirudija, sladki janež, smrdilj .
Opis biljke :
Kopar je jednogodišnja aromatična biljka srodna komoraču koja naraste u visinu 80-120 cm u visinu ovisno o uvjetima u kojima raste. Listovi su mu plavo-zeleni, prizemni nešto veći, a na višim dijelovima biljke manji. Cvjetovi su udruženi u štitaste cvasti i žute su ili žuto-zelene boje. Iz njih se razvijaju jajoliki plodovi koji se sastoje od dviju sjemenki što se lako razdvoje kada sazrije.
Stanište :
Biljka je porijeklom iz centralne Azije. Još u 1. stoljeću širi se po srednjoj i sjevernoj Europi. U vrijeme Karla Velikog već je dio svakog carskog vrta. Najveći proizvođač ulja kopra danas je Mađarska. Ta skromna biljka brzo se raširila i u druge krajeve suptropske i umjerene klime. U nas raste gotovo svuda, a veća proizvodnja proširila se razvojem prehrambene industrije zbog vrlo traženog eteričnog ulja.
Uzgoj :
Uzgajane sorte kopra razlikuju se po veličini biljke, količini lisnate mase i količini plodova. Visoke lisnate sorte uzgajamo zbog listova, a manje zbog veće količine plodova. Biljka se sije odmah nakon što prođe opasnost od proljetnih mrazova. Proklija nakon 3 do 4 tjedna. Cvate dugo i neravnomjerno, a tako sazrijevaju i plodovi. Dozrele sjemenke lako otpadaju pa se biljka kosi dok je još zelena, ali potpuno razvijena. Ako se biljka uzgaja zbog listova, kosi se
uoči cvjetanja.
Upotreba :
Kopar je kod nas omiljeni mirisni začin. U tu svrhu koriste se svježi ili osušeni listići, cvjetne cvasti i sjemenke. U jela ih umiješamo tek pred kraj kuhanja jer su eterična ulja kopra vrlo hlapiva. Osim što se dodaje raznim salatama, umacima i varivima, koristi se i pri kiseljenju raznog povrća ili pak kao dodatak kruhu (u Skandinaviji). Mirisni ocat od kopra možete napraviti tako da sjemenke ili listiće nekoliko dana namačete u octu.
Ljekovito djelovanje :
Biljka je ugodnog mirisa jer svi njezini nadzemni dijelovi sadrže eterično ulje. Najviše (3–4%) ga imaju plodovi, a znatno manje svježe ili osušeno raslinje (0,5-2,5%). Eterično ulje sjemenki sadrži kao glavni sastojak 40 – 60% karvona, dok ga sama biljka ima nešto manje, između 22-37%. Osebujan i slatkast miris i okus biljke proizlazi od alfa felandrena.
Kao sastojak čaja pospješuje izlučivanju mlijeka kod dojilja i urina, sprječava napuhavanje i povraćanje, pomaže protiv nesanice te prikriva neugodan zadah iz usta.
Ako biljku pelina i plodove kopra poparite vrućim vinom, ostavite da to odstoji, zatim procijedite, dobit ćete odlično sredstvo protiv svih želučanih poteškoća, a taj pripravak ujedno pobuđuje apetit.
Mjere opreza :
Neke su osobe alergične na Kopar - jednostavno ga trebaju izbjegavati u hrani!
Narodno vjerovanje :
Kopar je poznat još u starom Egiptu kao ljekovita biljka. Rimski gladijatori mazali su tijelo koprovim uljem i jeli hranu začinjenu koperom, jer se vjerovalo da daje snagu. Grci su ga cijenili zbog umirujućeg svojstva. U Bibliji se pominje s metvicom i kimom. Buketić kopra na vratima štiti ukućane od „zlih“ gostiju. Ako mladenka u cipelama na vjenčanju ima zrna kopra i senfa, njena riječ će biti posljednja u kući.
Novorođenu djecu se štiti od „zla“ time što ih se pospe koprom i solju, a zrna kopra u džepu štite od „crne magije“.