Allium cepa
Drugi nazivi : Luk, crveni luk, crni luk, crvenac, čebula, glavata ljutika, kapula, mrki luk, lučac.
Opis biljke :
Luk spada među najstarije povrtlarske kulture i od davnina se upotrebljava za prehranu ljudi. Miris mu je aromatičan, a okus snažan, manje ili više ljut. Okus luka ovisi o klimi u kojoj raste - što je blaža klima, to je luk slađi.
Podzemna gomoljasta stabljika sastoji se od mesnatih ljuskastih listova iz čije sredine tjera nadzemni dio stabljike koji je šupalj i plavo-zelene boje. Listovi su sabljasta oblika, dugi i plosnati. Zelenkasto-bijeli cvjetovi združeni su u kuglastu cvat. Cvjeta sredinom do kraja ljeta, a bere se za sušenje u jesen. Za svježu upotrebu se bere cijele godine, mlad ili stariji, po volji.
Crveni luk ima bockav i oštar miris koji podražuje na suze. Okus je sladak, aromatičan i oštar. Kuhanjem luk gubi miris i oštrinu okusa te postaje ugodan i blag.
Latinski naziv za luk u prijevodu znači "jedan", "jedinstven", a za to postoje dva razloga. Jedan je taj što luk ima jednu jedinstvenu glavicu, za razliku od svog srodnika češnjaka, dok je drugi razlog taj što se sama glavica luka sastoji od više ujedinjenih, koncentrično poredanih listova koji čine glavicu luka.
Stanište i Uzgoj :
Luk potječe iz Azije i Bliskog Istoka, a uzgaja se preko 5000 godina.
Najbolje uspijeva na vapnenom tlu, više suhom nego vlažnom, i tu se najbolje drži za kasniju upotrebu. Luk ne podnosi gnojenje svježim stajskim gnojem niti gnojnicom. Poznat je plosnati, kruškoliki, okrugli, bijeli, žuti i crveni luk, no boja i oblik nemaju utjecaja na njegovu ljekovitost. Pošto postoji više varijeteta luka, treba znati kada je kojoj vrijeme za sadnju. Najbolje i najsigurnije je uzgajati onaj koji već postoji u vrtovima u okolici.
U slučaju napada lukove muhe - jednostavno, na istu gredicu posadi i luk i mrkvu ali je još sigurnije - luk saditi krajem proljeća kad je lukova muha kod susjeda i već odradila pokolj.
Ako luku u vegetaciji fali vode, dobit ćeš ljut luk bez obzira na sortu!!!
Upotreba :
Ubraja se u one vrste povrća (kao što su primjerice peršin, celer, pasternjak, poriluk...) koje se koriste i kao začini, pa je stoga ponekad teško odrediti pravu granicu između povrća i začina.
Egipćani su osobito cijenili vrijednost luka tako što su njime plaćali radnike koji su gradili piramide, dok su faraoni (npr. Tutankamon) stavljali luk u grobnice da im posluži u zagrobnom životu.
U Indiji se još u 6. stoljeću luk, osim u kuhinji, koristio i za liječenje. Popularnost luka održala se i u starih Grka i Rimljana, a osobito su ga koristili siromašni slojevi ljudi kao dodatak svojim jednostavnim jelima.
U srednjem vijeku bio je nezamjenjivo povrće u mnogim europskim zemljama, pa se čak posluživao kao dio zdrava doručka. Kristofor Kolumbo proširio je luk na zapad, a danas su najveći uzgajivači ovoga široko rasprostranjenoga povrća Kina, Indija, Sjedinjene Američke Države, Rusija i Španjolska.
Ljekoviti dio biljke :
Glavica, glava luka iliti lukovica (sic!) - podzemni dio biljke, koji nije korijen...
Ljekovito djelovanje :
Kapula, crveni luk (lat. Allium cepa) djeluje izuzetno protubakterijski i protuvirusno, pojačava znojenje, smanjuje temperaturu, smanjuje bol, sprečava kašalj skoro pa momentalno ( i suhi i produktivni), poboljšava mikro cirkulaciju i djeluje diuretski. Koristiti ćemo ga u obliku čaja, sirupa ili obloga.
Većinu aktivnih komponentala luka čine sumporne tvari, primjerice alil-propil disulfid (APSD), komponenta kojoj «možemo zahvaliti» karakterističan miris i okus luka, te flavonoidi, posebno kvercetin. Nadalje, luk je dobar izvor kroma te vitamina C. Upravo tim supstancama možemo zahvaliti blagotvorno djelovanje luka na zdravlje.
Jednako kao češnjak, i luk se najčešće spominje u kontekstu održavanja zdravlja srca i krvožilja. Ova «poželjna osobina» luka rezultat je djelovanja aktivnih tvari za koje se vjeruje da pomažu u smanjenju povišene razine kolesterola i homocisteina u krvi te u smanjenju povišenog krvnog tlaka - vodećih čimbenika rizika za razvoj bolesti srca i krvožilja.
Sok crvenog luka jača srce kod slabog srca i pomaže da se vrati spolna moć koja je uslijed bolesti (tjelesna slabost) ili prekomjerne brige ili nevolje (živčana podloga) nestala prije vremena.
Luk je od davnina poznat i priznat prirodni antibiotik i antipiretik. Ova svojstva rezultat su sinergijskog djelovanja vitamina C, kvercetina i izotiocijanata prisutnih u luku zbog čega je luk posebno poželjna namirnica u razdoblju prehlada i gripe. Nekoliko studija je antibiotičko i antipiretičko djelovanje luka dovelo u pozitivnu vezu sa olakšavanjem simptoma osteo i reumatoidnog artritisa te alergijskoh rinitisa i astme.
Rezultati eksperimentalnih i kliničkih pokusa sugeriraju da je luk poželjna namirnica i na dijabetičkom jelovniku. Pretpostavlja se da komponenta prisutna u luku, alil - propil disulfid, uzrokuje smanjenje razine glukoze u krvi povećavajući koičinu dostupnog slobodnog inzulina. Naime, APSD i inzulin imaju izvjesnu sličnost u kemijskoj strukturi, te se natječu za aktivno mjesto u jetri gdje se inzulin inaktivira. Rezultat je, više slobodnog inzulina koji prenosi glukozu u stanice te, posljedično, smanjenje razine glukoze u krvi. Nadalje, luk je dobar izvor kroma, minerala koji pomaže u održavanju normalne razine glukoze u krvi.
Kontiuniran unos luka, barem dva puta tjedno, povezan je sa značajnim smanjenjem rizika za razvoj raka crijeva. Flavonoidi luka, u prvom redu kvercetin, u pokusima provedenim na životinjama zaustavili su rast tumora te spriječili oštećenja stanica crijeva koja vode ka razvoju lezija tkiva i razvoju tumora.
Svježi sok crvenog luka uzima se kao sredstvo za masiranje protiv lišaja, prhuti i protiv opadanja kose.
Kod jakog kašlja, sitno se nasjecka glavica-dvije crnog luka i pospe običnim šećerom, u slojevima (sloj luka, sloj šećera!). Ostavi se stajati preko noći i sutradan odvoji smećkasti sok od preostale čvrste mase. Sok se konzumira 3-4x dnevno po supena kašika. Ima prijatno slatkast okus i na smrdi predugo...
Za jače nokte
Lomljive nokte na rukama i nogama češće trljajte svježim sokom crvenog luka pa će vam ojačati. Terapija je laka, a rezultati su vrlo dobri. Dakako, to ne činite prije odlaska na posao ili u društvo jer ima neugodan miris.
Pospješivanje mokrenja
Uzeti jednake dijelove luka (recimo 2 glavice), peršuna i celera i ovu mješavinu kuhati lagano u 1 litri vode i 8 supenih kašika meda. Pije se toplo 4 puta dnevno po šoljica.
Mjere opreza :
Izaziva iritaciju očiju kad se guli, što rezultira suzenjem. To se sprječava brzim potapanjem oguljenog luka u hladnu vodu ili držanjem luka u frižideru prije guljenja.
Postoje opasnosti i od alergije na luk, rapidnog obaranja krvnog tlaka, bolovu u trbuhu, mučnine kao i nadimanje. Sve se ovo izbjegava jednostavnim nekonzumiranjem luka.
Opis biljke :
Luk spada među najstarije povrtlarske kulture i od davnina se upotrebljava za prehranu ljudi. Miris mu je aromatičan, a okus snažan, manje ili više ljut. Okus luka ovisi o klimi u kojoj raste - što je blaža klima, to je luk slađi.
Podzemna gomoljasta stabljika sastoji se od mesnatih ljuskastih listova iz čije sredine tjera nadzemni dio stabljike koji je šupalj i plavo-zelene boje. Listovi su sabljasta oblika, dugi i plosnati. Zelenkasto-bijeli cvjetovi združeni su u kuglastu cvat. Cvjeta sredinom do kraja ljeta, a bere se za sušenje u jesen. Za svježu upotrebu se bere cijele godine, mlad ili stariji, po volji.
Crveni luk ima bockav i oštar miris koji podražuje na suze. Okus je sladak, aromatičan i oštar. Kuhanjem luk gubi miris i oštrinu okusa te postaje ugodan i blag.
Latinski naziv za luk u prijevodu znači "jedan", "jedinstven", a za to postoje dva razloga. Jedan je taj što luk ima jednu jedinstvenu glavicu, za razliku od svog srodnika češnjaka, dok je drugi razlog taj što se sama glavica luka sastoji od više ujedinjenih, koncentrično poredanih listova koji čine glavicu luka.
Stanište i Uzgoj :
Luk potječe iz Azije i Bliskog Istoka, a uzgaja se preko 5000 godina.
Najbolje uspijeva na vapnenom tlu, više suhom nego vlažnom, i tu se najbolje drži za kasniju upotrebu. Luk ne podnosi gnojenje svježim stajskim gnojem niti gnojnicom. Poznat je plosnati, kruškoliki, okrugli, bijeli, žuti i crveni luk, no boja i oblik nemaju utjecaja na njegovu ljekovitost. Pošto postoji više varijeteta luka, treba znati kada je kojoj vrijeme za sadnju. Najbolje i najsigurnije je uzgajati onaj koji već postoji u vrtovima u okolici.
U slučaju napada lukove muhe - jednostavno, na istu gredicu posadi i luk i mrkvu ali je još sigurnije - luk saditi krajem proljeća kad je lukova muha kod susjeda i već odradila pokolj.
Ako luku u vegetaciji fali vode, dobit ćeš ljut luk bez obzira na sortu!!!
Upotreba :
Ubraja se u one vrste povrća (kao što su primjerice peršin, celer, pasternjak, poriluk...) koje se koriste i kao začini, pa je stoga ponekad teško odrediti pravu granicu između povrća i začina.
Egipćani su osobito cijenili vrijednost luka tako što su njime plaćali radnike koji su gradili piramide, dok su faraoni (npr. Tutankamon) stavljali luk u grobnice da im posluži u zagrobnom životu.
U Indiji se još u 6. stoljeću luk, osim u kuhinji, koristio i za liječenje. Popularnost luka održala se i u starih Grka i Rimljana, a osobito su ga koristili siromašni slojevi ljudi kao dodatak svojim jednostavnim jelima.
U srednjem vijeku bio je nezamjenjivo povrće u mnogim europskim zemljama, pa se čak posluživao kao dio zdrava doručka. Kristofor Kolumbo proširio je luk na zapad, a danas su najveći uzgajivači ovoga široko rasprostranjenoga povrća Kina, Indija, Sjedinjene Američke Države, Rusija i Španjolska.
Ljekoviti dio biljke :
Glavica, glava luka iliti lukovica (sic!) - podzemni dio biljke, koji nije korijen...
Ljekovito djelovanje :
Kapula, crveni luk (lat. Allium cepa) djeluje izuzetno protubakterijski i protuvirusno, pojačava znojenje, smanjuje temperaturu, smanjuje bol, sprečava kašalj skoro pa momentalno ( i suhi i produktivni), poboljšava mikro cirkulaciju i djeluje diuretski. Koristiti ćemo ga u obliku čaja, sirupa ili obloga.
Većinu aktivnih komponentala luka čine sumporne tvari, primjerice alil-propil disulfid (APSD), komponenta kojoj «možemo zahvaliti» karakterističan miris i okus luka, te flavonoidi, posebno kvercetin. Nadalje, luk je dobar izvor kroma te vitamina C. Upravo tim supstancama možemo zahvaliti blagotvorno djelovanje luka na zdravlje.
Jednako kao češnjak, i luk se najčešće spominje u kontekstu održavanja zdravlja srca i krvožilja. Ova «poželjna osobina» luka rezultat je djelovanja aktivnih tvari za koje se vjeruje da pomažu u smanjenju povišene razine kolesterola i homocisteina u krvi te u smanjenju povišenog krvnog tlaka - vodećih čimbenika rizika za razvoj bolesti srca i krvožilja.
Sok crvenog luka jača srce kod slabog srca i pomaže da se vrati spolna moć koja je uslijed bolesti (tjelesna slabost) ili prekomjerne brige ili nevolje (živčana podloga) nestala prije vremena.
Luk je od davnina poznat i priznat prirodni antibiotik i antipiretik. Ova svojstva rezultat su sinergijskog djelovanja vitamina C, kvercetina i izotiocijanata prisutnih u luku zbog čega je luk posebno poželjna namirnica u razdoblju prehlada i gripe. Nekoliko studija je antibiotičko i antipiretičko djelovanje luka dovelo u pozitivnu vezu sa olakšavanjem simptoma osteo i reumatoidnog artritisa te alergijskoh rinitisa i astme.
Rezultati eksperimentalnih i kliničkih pokusa sugeriraju da je luk poželjna namirnica i na dijabetičkom jelovniku. Pretpostavlja se da komponenta prisutna u luku, alil - propil disulfid, uzrokuje smanjenje razine glukoze u krvi povećavajući koičinu dostupnog slobodnog inzulina. Naime, APSD i inzulin imaju izvjesnu sličnost u kemijskoj strukturi, te se natječu za aktivno mjesto u jetri gdje se inzulin inaktivira. Rezultat je, više slobodnog inzulina koji prenosi glukozu u stanice te, posljedično, smanjenje razine glukoze u krvi. Nadalje, luk je dobar izvor kroma, minerala koji pomaže u održavanju normalne razine glukoze u krvi.
Kontiuniran unos luka, barem dva puta tjedno, povezan je sa značajnim smanjenjem rizika za razvoj raka crijeva. Flavonoidi luka, u prvom redu kvercetin, u pokusima provedenim na životinjama zaustavili su rast tumora te spriječili oštećenja stanica crijeva koja vode ka razvoju lezija tkiva i razvoju tumora.
Svježi sok crvenog luka uzima se kao sredstvo za masiranje protiv lišaja, prhuti i protiv opadanja kose.
Kod jakog kašlja, sitno se nasjecka glavica-dvije crnog luka i pospe običnim šećerom, u slojevima (sloj luka, sloj šećera!). Ostavi se stajati preko noći i sutradan odvoji smećkasti sok od preostale čvrste mase. Sok se konzumira 3-4x dnevno po supena kašika. Ima prijatno slatkast okus i na smrdi predugo...
Za jače nokte
Lomljive nokte na rukama i nogama češće trljajte svježim sokom crvenog luka pa će vam ojačati. Terapija je laka, a rezultati su vrlo dobri. Dakako, to ne činite prije odlaska na posao ili u društvo jer ima neugodan miris.
Pospješivanje mokrenja
Uzeti jednake dijelove luka (recimo 2 glavice), peršuna i celera i ovu mješavinu kuhati lagano u 1 litri vode i 8 supenih kašika meda. Pije se toplo 4 puta dnevno po šoljica.
Mjere opreza :
Izaziva iritaciju očiju kad se guli, što rezultira suzenjem. To se sprječava brzim potapanjem oguljenog luka u hladnu vodu ili držanjem luka u frižideru prije guljenja.
Postoje opasnosti i od alergije na luk, rapidnog obaranja krvnog tlaka, bolovu u trbuhu, mučnine kao i nadimanje. Sve se ovo izbjegava jednostavnim nekonzumiranjem luka.