Physalis alkekengi
Drugi nazivi :
Pogančeva trava, pljuskavac
Opis biljke :
Mjehurica je trajna zélen s horizontalnim razgranjenim podankom, 25-60cm visoka. Iz podanka izraste jednogodišnja, uspravna.jednostavna ili razgranjena uglasta stabljika.
Listovi su 5-7 cm dugi, jajasti, na dužoj peteljci. Zvonasti zelenkastobijeli cvjetovi slični krumpirovim stoje pojedinačno na kratkim dršcima, savijenim prema dolje. Biljka cvate u ljeto.
Stanište :
Raste kao korov po poljima i vinogradima, uz grmlje i rubove šuma, uz putove i plotove, osobito na vapnenastom tlu. Uzgaja se i kao ukrasna biljka, u vrtu, saksijama...
Uzgoj :
Sjeme se sadi u proljeće, ali se može rasađivati i diobom korijena. Najbolje uspjeva na direktnom suncu, u zemlji koja ne zadržava vodu predugo.
Jestivi dio biljke :
Plodovi su kuglaste i sjajne bobe lijepe narančastocrvene boje, 10-15 mm u promjeru, umotane u nabrekli, mjehurasti ovoj nastao od čaške, koji izgleda kao lampion. Bobe sadrže mnogo bjelkastih sjemenki. Počinju dozrijevati u ranu jesen.
Mjehuričine bobe su jestive. U zrelom stanju su sočne i slatkastokisele. Mogu se jesti sirove, ali treba paziti da ne dođu u dodir s mjehurastim ovojem koji je otrovan (srećom, tek u većim količinama, ali ipak...), a sadrži veoma gorki glikozid fizalin.
Bogate su vitaminom E (oko 150 mg%) i provitaminom A (karotinom). Jestivost mjehuričnih boba poznatija je u zemljama zapadne Evrope, gdje se prodaju na tržnicama i u voćamama. Jedu ih većinom u obliku miješanih voćnih salata. Bobe se prerađuju i u sirupe i kompote (kao osušeno voće), a često ih se sprema kao pekmez kad rode u većem broju.
Mjere opreza :
Mjehurasti ovoj je blago otrovan kad se pojede - izbjegavati!! Prema mišljenju nekih autora, mjehuričine bobe ipak ne bi trebalo jesti u pretjeranoj količini (odrasle osobe ne više od 30 boba dnevno).
Pogančeva trava, pljuskavac
Opis biljke :
Mjehurica je trajna zélen s horizontalnim razgranjenim podankom, 25-60cm visoka. Iz podanka izraste jednogodišnja, uspravna.jednostavna ili razgranjena uglasta stabljika.
Listovi su 5-7 cm dugi, jajasti, na dužoj peteljci. Zvonasti zelenkastobijeli cvjetovi slični krumpirovim stoje pojedinačno na kratkim dršcima, savijenim prema dolje. Biljka cvate u ljeto.
Stanište :
Raste kao korov po poljima i vinogradima, uz grmlje i rubove šuma, uz putove i plotove, osobito na vapnenastom tlu. Uzgaja se i kao ukrasna biljka, u vrtu, saksijama...
Uzgoj :
Sjeme se sadi u proljeće, ali se može rasađivati i diobom korijena. Najbolje uspjeva na direktnom suncu, u zemlji koja ne zadržava vodu predugo.
Jestivi dio biljke :
Plodovi su kuglaste i sjajne bobe lijepe narančastocrvene boje, 10-15 mm u promjeru, umotane u nabrekli, mjehurasti ovoj nastao od čaške, koji izgleda kao lampion. Bobe sadrže mnogo bjelkastih sjemenki. Počinju dozrijevati u ranu jesen.
Mjehuričine bobe su jestive. U zrelom stanju su sočne i slatkastokisele. Mogu se jesti sirove, ali treba paziti da ne dođu u dodir s mjehurastim ovojem koji je otrovan (srećom, tek u većim količinama, ali ipak...), a sadrži veoma gorki glikozid fizalin.
Bogate su vitaminom E (oko 150 mg%) i provitaminom A (karotinom). Jestivost mjehuričnih boba poznatija je u zemljama zapadne Evrope, gdje se prodaju na tržnicama i u voćamama. Jedu ih većinom u obliku miješanih voćnih salata. Bobe se prerađuju i u sirupe i kompote (kao osušeno voće), a često ih se sprema kao pekmez kad rode u većem broju.
Mjere opreza :
Mjehurasti ovoj je blago otrovan kad se pojede - izbjegavati!! Prema mišljenju nekih autora, mjehuričine bobe ipak ne bi trebalo jesti u pretjeranoj količini (odrasle osobe ne više od 30 boba dnevno).