Thymus serpyllum - Thymus vulgaris
Drugi nazivi :
Bosiljak, manja mažurana, timas, majčina dušica.
Opis biljke :
Listovi su sitni, tvrdi, sitno dlakavi, lagano prema dolje savinuti, sivo-zelene boje. Timijan je aromatičnog okusa i pomalo ljut. Sličan je majčinoj dušici, ali je viši i stabljika mu ne puzi po zemlji, nego raste uspravno (do 30 cm). Listovi stoje na stabljici nasuprotno, sitni su, na kratkoj peteljci i duguljasto-jajastog oblika. Listovi su više tvrdi, sitno dlakavi, cijela ruba prema dolje savinuta, sivo-zelene boje. Biljka cvate svijetlocrvenim do blijedocrvenkastim malim cvjetovima, koji se javljaju u pazuhu listova, u vršnom dijelu stabljike.
Čaška je cjevasta i dvousnena: donja ima dva igličasta, a gornja tri tupa zuba. Prašnička vrećica strši iz ždrijela i gore je rastvorena.
Stanište :
Domovina timijana je područje Sredozemlja, odakle su ga u 11. stoljeću prenijeli benediktinci u srednju Europu. Rijetko se susreće kao poludivlja biljka, a jako se puno uzgaja u vrtovima i na većim površinama. Majčina dušica, s druge strane, raste samonikla po kontinentalnim dijelovima Europe, ne mareći za hladne zime... Može se, kao i timjan gajiti u saksiijama, u vrtovima, ali se lako rasiri po komsiluku... Obje vrste se samostalno rasaduju sjemenom, a lako se razmnažaju reznicama (pelcerima!). Privlače pčele u vrt te su omiljene medu vrtlarima.
Uzgoj :
Uzgoj timijana zahtijeva vrlo dobro zemljište na toplim položajima, gdje nema mraza. Majčina dušica ne mari za mraz, trpi sušu ali ne mari uredno zalijevanje bez puno gnojidbe.
Ljekoviti dio biljke :
Ubire se gornja polovina biljke u cvijetu, list (najljekovitiji je jer ima najviše eteričnog ulja i tanina, eterično ulje i timol (Thymi herba, foliurn, aetheroleum et thymolum)) se odreže srpom bez korijenja i odrvenjelih dijelova biljke. Miris timijana dobro se očuva i nakon sušenja, a njegovo eterično ulje koje sadrži oko 50% timol (Oeum Thymi) ima snažno antiseptičko djelovanje i izdvaja se destilacijom. Osim timola, sadrži i karvakrol, cimen, linalool, pinen i druge terpetenske spojeve. Biljka sadrži i tanine i znatnije količine mangana.
Sabrani se materijal suši u tankom sloju na prozračnom mjestu ili u sušionici kod temperature do 40 °C, a čuva u dobro zatvorenim posudama zaštićen od vlage.
Ljekovito djelovanje :
Timol kojeg nalazimo u timijanu je snažan antiseptik (antiseptici deluju tako da sprečavaju rast i razvoj mikroorganizama). Dobar je za dišni sustav, protiv kašlja, kihanja i upala (najčešće ga nalazimo u sirupima za kašalj). U internoj primjeni timol djeluje kao snažan vermicid (sredstvo protiv nametnika kao što su gliste i larve), osobito je efikasan protiv vrste Ancylostoma duodenale i Necator americanus.
Majčina dušica je, poput timijana (Thymus vulgaris L.) ljekovita biljka za rastvaranje i lakše izlučivanje sluzi, a ima i jaku moć dezinfekcije pa je veoma prikladna kod prekomjerne sluzi u organima za disanje, kašlja, hripavca, bronhijalnog katara i drugog.
Daljnji uspjesi u liječenju postižu se, ako se majčina dušica upotrijebi kao sredstvo za jačanje želuca i živaca, kao vrlo djelotvorni napitak kod oboljenja želuca i crijeva — naročito smanjuje želučane grčeve — kao i kod nesanice odraslih i djece. Majčina dušica pomaže i u liječenju skrofuloze, bljedoće i slabokrvnosti.
Tekućina, u kojoj je kuhan timijan, istjeruje gliste, pospješuje mokrenje, izlučuje otrovne tvari i zgrušanu krv, ugrijava i jača želudac i crijeva, otvara i olakšava stolicu i pospješuje menstruaciju. Oblog od zdrobljenog timijana, pomiješanog s vinskim octom, liječi otekline, a oblog na trbuhu od timijana pomiješanog s medom i vinskim octom, liječi bolna nadimanja i želučane grčeve.
Kod nečiste kože na licu treba uvijek stavljati u jelo timijan pa će se uskoro pokazati uspjeh. Smjesa dobro osušenog timijana, stučenog u prah i pomiješanog s medom, pospješuje izbacivanje starog i žilavog sluzavog sekreta iz pluća i znatno olakšava normalno disanje.
Koristi se dosta u mediteranskoj kuhinji kao začin, a dodaje se povrću, raznim jelima od mesa, paštetama, ribi, salatama, umacima i juhama. Pretpostavlja se da neutralizira jako masna jela. Omiljeni je začin za marinade i izradu biljnog octa (ocat četvorice lopova). Ima vrlo jak okus i potiče probavu. Koriste se svježe ili suhe grančice, te usitnjeni ili mljeveni listovi; suhi timijan ima tri puta jači okus od svježega; kuha se u jelu, a grančice se izvade prije posluživanja; njegov okus najbolje se razvija pri visokim temperaturama; dobro se slaže s češnjakom, maslinama, povrćem, krumpirom i mahunarkama. Čest je u mješavinama začina, kao što su provansalske trave i začinski buket.
Mjere opreza :
Eventualna alergija na eterična ulja, prestankom konzumacije nestaju i problemi... Dugotrajna primjena ulja na koži može izazvati crvenilo - prestankom upotrebe...
Bosiljak, manja mažurana, timas, majčina dušica.
Opis biljke :
Listovi su sitni, tvrdi, sitno dlakavi, lagano prema dolje savinuti, sivo-zelene boje. Timijan je aromatičnog okusa i pomalo ljut. Sličan je majčinoj dušici, ali je viši i stabljika mu ne puzi po zemlji, nego raste uspravno (do 30 cm). Listovi stoje na stabljici nasuprotno, sitni su, na kratkoj peteljci i duguljasto-jajastog oblika. Listovi su više tvrdi, sitno dlakavi, cijela ruba prema dolje savinuta, sivo-zelene boje. Biljka cvate svijetlocrvenim do blijedocrvenkastim malim cvjetovima, koji se javljaju u pazuhu listova, u vršnom dijelu stabljike.
Čaška je cjevasta i dvousnena: donja ima dva igličasta, a gornja tri tupa zuba. Prašnička vrećica strši iz ždrijela i gore je rastvorena.
Stanište :
Domovina timijana je područje Sredozemlja, odakle su ga u 11. stoljeću prenijeli benediktinci u srednju Europu. Rijetko se susreće kao poludivlja biljka, a jako se puno uzgaja u vrtovima i na većim površinama. Majčina dušica, s druge strane, raste samonikla po kontinentalnim dijelovima Europe, ne mareći za hladne zime... Može se, kao i timjan gajiti u saksiijama, u vrtovima, ali se lako rasiri po komsiluku... Obje vrste se samostalno rasaduju sjemenom, a lako se razmnažaju reznicama (pelcerima!). Privlače pčele u vrt te su omiljene medu vrtlarima.
Uzgoj :
Uzgoj timijana zahtijeva vrlo dobro zemljište na toplim položajima, gdje nema mraza. Majčina dušica ne mari za mraz, trpi sušu ali ne mari uredno zalijevanje bez puno gnojidbe.
Ljekoviti dio biljke :
Ubire se gornja polovina biljke u cvijetu, list (najljekovitiji je jer ima najviše eteričnog ulja i tanina, eterično ulje i timol (Thymi herba, foliurn, aetheroleum et thymolum)) se odreže srpom bez korijenja i odrvenjelih dijelova biljke. Miris timijana dobro se očuva i nakon sušenja, a njegovo eterično ulje koje sadrži oko 50% timol (Oeum Thymi) ima snažno antiseptičko djelovanje i izdvaja se destilacijom. Osim timola, sadrži i karvakrol, cimen, linalool, pinen i druge terpetenske spojeve. Biljka sadrži i tanine i znatnije količine mangana.
Sabrani se materijal suši u tankom sloju na prozračnom mjestu ili u sušionici kod temperature do 40 °C, a čuva u dobro zatvorenim posudama zaštićen od vlage.
Ljekovito djelovanje :
Timol kojeg nalazimo u timijanu je snažan antiseptik (antiseptici deluju tako da sprečavaju rast i razvoj mikroorganizama). Dobar je za dišni sustav, protiv kašlja, kihanja i upala (najčešće ga nalazimo u sirupima za kašalj). U internoj primjeni timol djeluje kao snažan vermicid (sredstvo protiv nametnika kao što su gliste i larve), osobito je efikasan protiv vrste Ancylostoma duodenale i Necator americanus.
Majčina dušica je, poput timijana (Thymus vulgaris L.) ljekovita biljka za rastvaranje i lakše izlučivanje sluzi, a ima i jaku moć dezinfekcije pa je veoma prikladna kod prekomjerne sluzi u organima za disanje, kašlja, hripavca, bronhijalnog katara i drugog.
Daljnji uspjesi u liječenju postižu se, ako se majčina dušica upotrijebi kao sredstvo za jačanje želuca i živaca, kao vrlo djelotvorni napitak kod oboljenja želuca i crijeva — naročito smanjuje želučane grčeve — kao i kod nesanice odraslih i djece. Majčina dušica pomaže i u liječenju skrofuloze, bljedoće i slabokrvnosti.
Tekućina, u kojoj je kuhan timijan, istjeruje gliste, pospješuje mokrenje, izlučuje otrovne tvari i zgrušanu krv, ugrijava i jača želudac i crijeva, otvara i olakšava stolicu i pospješuje menstruaciju. Oblog od zdrobljenog timijana, pomiješanog s vinskim octom, liječi otekline, a oblog na trbuhu od timijana pomiješanog s medom i vinskim octom, liječi bolna nadimanja i želučane grčeve.
Kod nečiste kože na licu treba uvijek stavljati u jelo timijan pa će se uskoro pokazati uspjeh. Smjesa dobro osušenog timijana, stučenog u prah i pomiješanog s medom, pospješuje izbacivanje starog i žilavog sluzavog sekreta iz pluća i znatno olakšava normalno disanje.
Koristi se dosta u mediteranskoj kuhinji kao začin, a dodaje se povrću, raznim jelima od mesa, paštetama, ribi, salatama, umacima i juhama. Pretpostavlja se da neutralizira jako masna jela. Omiljeni je začin za marinade i izradu biljnog octa (ocat četvorice lopova). Ima vrlo jak okus i potiče probavu. Koriste se svježe ili suhe grančice, te usitnjeni ili mljeveni listovi; suhi timijan ima tri puta jači okus od svježega; kuha se u jelu, a grančice se izvade prije posluživanja; njegov okus najbolje se razvija pri visokim temperaturama; dobro se slaže s češnjakom, maslinama, povrćem, krumpirom i mahunarkama. Čest je u mješavinama začina, kao što su provansalske trave i začinski buket.
Mjere opreza :
Eventualna alergija na eterična ulja, prestankom konzumacije nestaju i problemi... Dugotrajna primjena ulja na koži može izazvati crvenilo - prestankom upotrebe...