Taraxacum officinale
Drugi nazivi :
Radić, popina pogačica, žutinica, žučanik, žuhko zelje, mljekača, mliječnjak, milosavka, smetanka, popino gumno, talijanska salata, kravlja gubica.
Opis biljke :
Trajna biljka, koja mnogo varira po obliku. Listovi su joj složeni u prizemnu rozetu, duguljasti, različito pilasto nazubljeni ili duboko perasto urezani. Suplja, obično 15-25 cm visoka batva nosi po jednu žutu cvjetnu glavicu, 3-5 cm promjera, složenu od mnoštva zbijenih cvjetica. Cvjetovi se razvijaju od sredine ljeta do sredine jeseni. Poslije cvatnje ostaju na cvjetištu sitne roške sa svilenasto dlakavom kunadrom, koje raznosi vjetar, pa se na taj način biljka lako razmnaža.
U svim dijelovima biljke nalazi se mliječni sok gorkog okusa.
Stanište :
Maslačak se ubraja u naše najraširenije korove i livadne biljke. Raste samoniklo u velikim količinama po travnjacima, livadama, rudinama, parkovima i vrtovima, uz puteve, staze i živice. Uspijeva i po visokim planinama, ali mu je tamo rozeta mnogo manja. Uopće se izgled biljke uvelike mijenja prema staništu i ekološkim uvjetima.
Uzgoj :
Za brz početak - odete u park za vrijeme cvjetanja i pokupite paperjaste sjemenke, iste pospete po saksiji sa mokrom zemljom (da se sjeme zaljepi i ostane na zemlji) i čekate par nedjelja... Sjeme proklija za oko 10 dana, ali tek kad listovi narastu preko 5cm u dužinu treba rasad prorijediti. Ukoliko ostavite 10+ stabljika u jednoj osrednjoj saksiji, urod neće biti dobar, brzo će se sušiti itd. Zato, ne ostavljajte više od 3 biljke po saksiji (promjera 10cm).
Drugi način presađivanja je presađivanjem korijena - opet u park, s lopaticom iskopati korijen oko rozete i, ako je duži od 10cm, prepoloviti ga i posaditi u pjeskovitu zemlju (50:50 pjesak i zemlja). U hladnijim krajevima tijekom zime lišće nestane, a korjen je tada najhranjiviji. U toplijim krajevima lišća bude cijele godine, no cvjeta uglavnom ljeti, prije velikih vrućina.
Ljekoviti/jestivi dio biljke :
Prema europskoj regulativi, ljekoviti su i korijen (taraxaci radix) i list (taraxaci folium). U modernoj fitoterapiji preferira se upotreba korijena, no učinkovitost se postiže i s listovima i s korijenom.
List sadrži seskviterpenske laktone, derivate taraksične kiseline, triterpene, sterole, flavonoide poput apigenina i luteolina, derivate cimetne kiseline. Ističe se iznimno visok sadržaj kalija u listovima (do 4,5% u osušenom listu).
Korijen sadrži seskviterpenske laktone, sterole poput taraksosterola, derivate kavene kiseline i kalij. U jesen, kad se bere, korijen sadrži visoke doze inulina (40 posto), koji dobro djeluje na probavu jer potiče kretnje (peristaltiku) crijeva. U proljeće, kad se korijen ne bere, sadržaj inulina je samo dva posto.
Kao ljekovita biljka služio je maslačak od najstarijih vremena, ponajčešće kao pučki lijek od mnogih bolesti, te se u medicini zadržao i do danas. Cini se da su ga kao povrće prvi počeli
upotrebljavati Talijani u 17. stoljeću. U vrijeme gladi poslije napoleonskih ratova uzivanje biljke proširilo se po čitavoj Europi kao hrana nižih, siromašnijih slojeva. Danas je samonikla biljka u mnogim zemljama, osobito u romanskim, cijenjeno i omiljeno povrće. Kod nas se također prodaje na tržnicama kao ukusna, gorka proljetna salata, koja jača apetit. U novije doba
počeo se maslačak i uzgajati. Kulturom je dobiveno nekoliko oblika s velikim listovima.
Maslačak ubrajamo među najpoznatije i prve proljetne divlje salate. Mlade rozete, koje mnogo nalikuju onima cikorije, najbolje je brati prije cvatnje. Kasnije, starenjem, listovi postaju pregorki. Biljke koje rastu u hladu sočnije su, ukusnije i manje gorke od onih koje su izložene suncu.
Količina vitamina C u mladim listovima kreće se u toku proljeća od 18 do 60 mg%. Listovi istodobno sadrže od 5 do 9 mg% karotina. Željeza u maslačku ima oko 3,1 mg%, dakle više nego u špinatu. Listovi sadrže još 2,7% bjelančevina, 0,7% masti i 8,0% ugljikohidrata.
Mladi proljetni listovi najčešće se priređuju kao salata, a često se kod nas miješaju i s rigom, matovilcem, kiselicom i različitim začinima. Kod starijih, u vrijeme cvatnje ubranih listova, najbolje je odrezati i upotrijebiti za jelo samo gornji i dio, jer donja polovina lista sadrži mnogo gorkih tvari. Takve je listove najbolje skuhati kao varivo, uz mijenjanje vode, da bi se uklonila
gorčina. Često ih za varivo miješaju s drugom zeleni. Da se ukloni gorčina mogu se mlade rozete ostaviti i preko noći u vodi.
Ponekad u jesen ubrano korijenje zakopaju u podrumu u pijesak, a žućkasti, etiolirani listovi, koji iz takvog korijenja izbiju u proljeće, posebno su ugodnog okusa. Slično se radi i sa cikorijom.
Maslačkov korijen, u kojem ima do 40% inulina, beru u Njemačkoj u proljeće i jesen, kuhaju ga ili jedu sirovog, tanko izrezanog na kruhu s maslacem. Ispečen korijen može služiti i kao nadomjestak za kavu. Mlade, još tvrde cvjetne pupoljke kisele u octu i upotrebljavaju kao začin namjesto kapara, a postoje i recepti za pripremu omleta s maslačkovim pupoljcima. Iz pupoljaka, dodatkom kvasa, Nijemci i Englezi pripremaju posebno maslačkovo vino. Od cvjetnih
glavica, s vodom, šećerom i limunom, pravi se »maslačkov med«, koji u mnogome nalikuje pravom medu.
Ljekovito djelovanje :
Maslačak pospješuje izlučivanje mokraće, a to se djelovanje može primijetiti i pri uživanju salate. Diuretično svojstvo naglašeno je i u francuskom imenu biljke (pissenlit). Uz cikoriju koristi se u proljetnim kurama čišćenja jetre... nedavna istraživanja u Kanadi potvrđuju antikancerogeno djelovanje korijena!!!
LIST
Infuz se priprema tako da se 4 - 10 g suhog lista prelije sa 250 ml kipuće vode, ostavi stajati 10 minuta i procijedi. Ta količina priprema se tri puta na dan i pije između obroka.
Tinktura koju kupujete mora biti spravljena od jednog dijela suhe biljke na pet dijelova 25-postotnog etanola. Pije se u dozi od 2-5 ml u čaši mlake vode tri puta na dan.
Svjež sok, ako je dostupan, pije se u dozi od 5 do 10 ml dva puta na dan.
KORIJEN
Dekokt se spravlja tako da se 3 - 5 grama korijena stavi u mlaku vodu, grije i kuha 10 minuta. Makne se s vatre, procijedi i pije dva do tri puta na dan, pola sata prije jela.
Tinktura mora biti spravljena od jednog dijela suhe biljke na pet dijelova 25% etanola. Pije se u dozi od 5 do 10 ml u pola čaše mlake vode tri puta na dan.
Mjere opreza :
Treba upozoriti da ova široko poznata jestiva biljka nije sasvim neotrovna. Posebno korijen i stabljika sadrže gorku tvar taraksacin, koja djeluje diuretički, a može izazvati proljeve i smetnje u srčanom ritmu. Vidljivi znakovi trovanja mogu nastupiti jedino ako se biljka (osobito njezini gorki, stariji dijelovi) konzumira u velikim količinama. Mladi su listovi, prije razvitka cvjetne stabljike, sasvim bezopasni.
Ni list, ni korijen ne smiju se piti kod opstrukcije (začepljenja) žučnih vodova. Oprez je potreban kod žučnih kamenaca, jer koleretično djelovanje maslačka može pokrenuti "uspavane" žučne kamence. Ako pijete lijekove kardiotonične glikozide (digitalis), savjetujte se s fitoterapeutom - farmaceutom ili liječnikom. Kod nasljednih sindroma povišenog bilirubina (Gilbertov, Crigler-Najjarov, Dubin Johnsonov sindrom) treba biti oprezan i koristiti upola manju dozu od preporučene. U slučaju boli, mučnine i drugih simptoma, treba prestati piti pripravke maslačka. Maslačak trebaju izbjegavati osobe alergične na cijelu obitelj Asteraceae, kojoj maslačak i pripada.
Radić, popina pogačica, žutinica, žučanik, žuhko zelje, mljekača, mliječnjak, milosavka, smetanka, popino gumno, talijanska salata, kravlja gubica.
Opis biljke :
Trajna biljka, koja mnogo varira po obliku. Listovi su joj složeni u prizemnu rozetu, duguljasti, različito pilasto nazubljeni ili duboko perasto urezani. Suplja, obično 15-25 cm visoka batva nosi po jednu žutu cvjetnu glavicu, 3-5 cm promjera, složenu od mnoštva zbijenih cvjetica. Cvjetovi se razvijaju od sredine ljeta do sredine jeseni. Poslije cvatnje ostaju na cvjetištu sitne roške sa svilenasto dlakavom kunadrom, koje raznosi vjetar, pa se na taj način biljka lako razmnaža.
U svim dijelovima biljke nalazi se mliječni sok gorkog okusa.
Stanište :
Maslačak se ubraja u naše najraširenije korove i livadne biljke. Raste samoniklo u velikim količinama po travnjacima, livadama, rudinama, parkovima i vrtovima, uz puteve, staze i živice. Uspijeva i po visokim planinama, ali mu je tamo rozeta mnogo manja. Uopće se izgled biljke uvelike mijenja prema staništu i ekološkim uvjetima.
Uzgoj :
Za brz početak - odete u park za vrijeme cvjetanja i pokupite paperjaste sjemenke, iste pospete po saksiji sa mokrom zemljom (da se sjeme zaljepi i ostane na zemlji) i čekate par nedjelja... Sjeme proklija za oko 10 dana, ali tek kad listovi narastu preko 5cm u dužinu treba rasad prorijediti. Ukoliko ostavite 10+ stabljika u jednoj osrednjoj saksiji, urod neće biti dobar, brzo će se sušiti itd. Zato, ne ostavljajte više od 3 biljke po saksiji (promjera 10cm).
Drugi način presađivanja je presađivanjem korijena - opet u park, s lopaticom iskopati korijen oko rozete i, ako je duži od 10cm, prepoloviti ga i posaditi u pjeskovitu zemlju (50:50 pjesak i zemlja). U hladnijim krajevima tijekom zime lišće nestane, a korjen je tada najhranjiviji. U toplijim krajevima lišća bude cijele godine, no cvjeta uglavnom ljeti, prije velikih vrućina.
Ljekoviti/jestivi dio biljke :
Prema europskoj regulativi, ljekoviti su i korijen (taraxaci radix) i list (taraxaci folium). U modernoj fitoterapiji preferira se upotreba korijena, no učinkovitost se postiže i s listovima i s korijenom.
List sadrži seskviterpenske laktone, derivate taraksične kiseline, triterpene, sterole, flavonoide poput apigenina i luteolina, derivate cimetne kiseline. Ističe se iznimno visok sadržaj kalija u listovima (do 4,5% u osušenom listu).
Korijen sadrži seskviterpenske laktone, sterole poput taraksosterola, derivate kavene kiseline i kalij. U jesen, kad se bere, korijen sadrži visoke doze inulina (40 posto), koji dobro djeluje na probavu jer potiče kretnje (peristaltiku) crijeva. U proljeće, kad se korijen ne bere, sadržaj inulina je samo dva posto.
Kao ljekovita biljka služio je maslačak od najstarijih vremena, ponajčešće kao pučki lijek od mnogih bolesti, te se u medicini zadržao i do danas. Cini se da su ga kao povrće prvi počeli
upotrebljavati Talijani u 17. stoljeću. U vrijeme gladi poslije napoleonskih ratova uzivanje biljke proširilo se po čitavoj Europi kao hrana nižih, siromašnijih slojeva. Danas je samonikla biljka u mnogim zemljama, osobito u romanskim, cijenjeno i omiljeno povrće. Kod nas se također prodaje na tržnicama kao ukusna, gorka proljetna salata, koja jača apetit. U novije doba
počeo se maslačak i uzgajati. Kulturom je dobiveno nekoliko oblika s velikim listovima.
Maslačak ubrajamo među najpoznatije i prve proljetne divlje salate. Mlade rozete, koje mnogo nalikuju onima cikorije, najbolje je brati prije cvatnje. Kasnije, starenjem, listovi postaju pregorki. Biljke koje rastu u hladu sočnije su, ukusnije i manje gorke od onih koje su izložene suncu.
Količina vitamina C u mladim listovima kreće se u toku proljeća od 18 do 60 mg%. Listovi istodobno sadrže od 5 do 9 mg% karotina. Željeza u maslačku ima oko 3,1 mg%, dakle više nego u špinatu. Listovi sadrže još 2,7% bjelančevina, 0,7% masti i 8,0% ugljikohidrata.
Mladi proljetni listovi najčešće se priređuju kao salata, a često se kod nas miješaju i s rigom, matovilcem, kiselicom i različitim začinima. Kod starijih, u vrijeme cvatnje ubranih listova, najbolje je odrezati i upotrijebiti za jelo samo gornji i dio, jer donja polovina lista sadrži mnogo gorkih tvari. Takve je listove najbolje skuhati kao varivo, uz mijenjanje vode, da bi se uklonila
gorčina. Često ih za varivo miješaju s drugom zeleni. Da se ukloni gorčina mogu se mlade rozete ostaviti i preko noći u vodi.
Ponekad u jesen ubrano korijenje zakopaju u podrumu u pijesak, a žućkasti, etiolirani listovi, koji iz takvog korijenja izbiju u proljeće, posebno su ugodnog okusa. Slično se radi i sa cikorijom.
Maslačkov korijen, u kojem ima do 40% inulina, beru u Njemačkoj u proljeće i jesen, kuhaju ga ili jedu sirovog, tanko izrezanog na kruhu s maslacem. Ispečen korijen može služiti i kao nadomjestak za kavu. Mlade, još tvrde cvjetne pupoljke kisele u octu i upotrebljavaju kao začin namjesto kapara, a postoje i recepti za pripremu omleta s maslačkovim pupoljcima. Iz pupoljaka, dodatkom kvasa, Nijemci i Englezi pripremaju posebno maslačkovo vino. Od cvjetnih
glavica, s vodom, šećerom i limunom, pravi se »maslačkov med«, koji u mnogome nalikuje pravom medu.
Ljekovito djelovanje :
Maslačak pospješuje izlučivanje mokraće, a to se djelovanje može primijetiti i pri uživanju salate. Diuretično svojstvo naglašeno je i u francuskom imenu biljke (pissenlit). Uz cikoriju koristi se u proljetnim kurama čišćenja jetre... nedavna istraživanja u Kanadi potvrđuju antikancerogeno djelovanje korijena!!!
LIST
Infuz se priprema tako da se 4 - 10 g suhog lista prelije sa 250 ml kipuće vode, ostavi stajati 10 minuta i procijedi. Ta količina priprema se tri puta na dan i pije između obroka.
Tinktura koju kupujete mora biti spravljena od jednog dijela suhe biljke na pet dijelova 25-postotnog etanola. Pije se u dozi od 2-5 ml u čaši mlake vode tri puta na dan.
Svjež sok, ako je dostupan, pije se u dozi od 5 do 10 ml dva puta na dan.
KORIJEN
Dekokt se spravlja tako da se 3 - 5 grama korijena stavi u mlaku vodu, grije i kuha 10 minuta. Makne se s vatre, procijedi i pije dva do tri puta na dan, pola sata prije jela.
Tinktura mora biti spravljena od jednog dijela suhe biljke na pet dijelova 25% etanola. Pije se u dozi od 5 do 10 ml u pola čaše mlake vode tri puta na dan.
Mjere opreza :
Treba upozoriti da ova široko poznata jestiva biljka nije sasvim neotrovna. Posebno korijen i stabljika sadrže gorku tvar taraksacin, koja djeluje diuretički, a može izazvati proljeve i smetnje u srčanom ritmu. Vidljivi znakovi trovanja mogu nastupiti jedino ako se biljka (osobito njezini gorki, stariji dijelovi) konzumira u velikim količinama. Mladi su listovi, prije razvitka cvjetne stabljike, sasvim bezopasni.
Ni list, ni korijen ne smiju se piti kod opstrukcije (začepljenja) žučnih vodova. Oprez je potreban kod žučnih kamenaca, jer koleretično djelovanje maslačka može pokrenuti "uspavane" žučne kamence. Ako pijete lijekove kardiotonične glikozide (digitalis), savjetujte se s fitoterapeutom - farmaceutom ili liječnikom. Kod nasljednih sindroma povišenog bilirubina (Gilbertov, Crigler-Najjarov, Dubin Johnsonov sindrom) treba biti oprezan i koristiti upola manju dozu od preporučene. U slučaju boli, mučnine i drugih simptoma, treba prestati piti pripravke maslačka. Maslačak trebaju izbjegavati osobe alergične na cijelu obitelj Asteraceae, kojoj maslačak i pripada.